Moja kišna djevojčica dirljiva je i topla priča koja
prikazuje odrastanje jedne posebne djevojčice, Princeze, koju je napisala Princezina majka, pod pseudonimom Davina. Davina je žena u četrdesetim
godinama, podrijetlom iz Bosne i Hercegovine koja je napustila rodnu zemlju i
otišla u Njemačku. Iako se tamo nije planirala zadržati osobito dugo, zaljubila
se i, naposlijetku, udala. Još kao mlada, Davina otkriva kako neće moći imati
svoju biološku djecu. Davina i njezin suprug odlučuju se na posvojenje. Čim postaju „podobni
posvojitelji“, kreću u potragu za svojim djetetom. Međutim, posvojenje djeteta u
Njemačkoj ne polazi im za rukom uz objašnjenje socijalne službe da, ukoliko budu
imali izbor dati dijete njima ili bračnom paru u kojem su oboje Nijemci,
odlučit će protiv njih. Preostaje im jedino mogućnost posvojenja djeteta iz
Davinine rodne Bosne i Hercegovine. Pošto su imali svu potrebnu dokumentaciju
socijalnih službi iz Njemačke, ubrzo kreću u BiH po svoju Princezu, tada osamnaestomjesečnu bebu.
Bračnom paru rečeno je kako Princeza
ima zdravstvenih problema, treba operaciju nogu, ima rahitis i
problema s krvlju. No, tada nisu ni slutili koliko je Princeza zapravo - jedinstvena.
Mama Davina kroz svoju priču detaljno prikazuje
različita razdoblja Princezina odrastanja, od prvoga dana kada je ugledala
svoju djevojčicu, vrtića, škole, pa sve do Princezine petnaeste godine.
Ubrzo
nakon posvojenja, Davina je shvatila kako je Princeza posebna, no nikako nije
mogla „uperiti prstom“ što je to točno i zašto je tome tako.
„Puzlice našeg života poprimale su sve izgledniji
oblik, ali nam je još uvijek trebalo mnogo djelića.“
„Naravno da to nije kod nas išlo kao kod normalnih
smrtnika. Princeza je jednostavno odlučila, vjerojatno odmah po rođenju, da kod
nje sve ide u suprotnom pravcu.“
„Znali smo
oboje da s Princezom nije sve u redu i htjeli smo saznati zašto Princeza ima
tako poremećenu percepciju.“
Jednoga dana Princeza
se vratila iz škole i donijela roditeljima poziv za razgovor kod školskog
psihologa. Dan nakon toga, slijedi šok i nevjerica. Psihologinja je uvjerena da
je njihova Princeza - autist.
„Poslije skoro deset godina pronašli smo zadnji
dio svoje slagalice. Unatoč svemu, naša je slika bila gotova i lijepo je
izgledala.“
Princeza dobiva dijagnozu. Ona je Aspergerov
autist. Slagalica je napokon posložena!
Oduševila me ova priča o ne tako običnoj, a opet
sretnoj obitelji. Oduševila me majka Davina, njezina izrazita snaga da, i u
najtežim trenucima koje pruža život, ostane prisebna. Ganula me tako iskrena majčinska
ljubav prema njezinoj jedinstvenoj djevojčici. Na tvrdnje mnogih kako posvojena
djeca nisu „naša“ nego „tuđa“, majka Davina odgovara:
„Princeza je MOJA i
mojija ne može biti, ja nju ne da volim, ja nju dišem.“
Ono što me iznova i iznova oduševljavalo okrećući svaku sljedeću stranicu knjige, Davinina je psihička stabilnost i staloženost u teškim trenucima koje proživaljava s Princezom. Način na koji pristupa svakoj nedaći koja joj se našla na putu vrijedan je divljenja. No, Davina ne želi da se na nju i njoj slične roditelje gleda kao na heroje, ona ne
želi tuđe sažaljenje. To je osobina jakih. I zato je za mene mama Davina pravi
- heroj! Ne zato što je majka posvojenog djeteta i ne zato što je majka djeteta
s posebnim potrebama. Zato što je snažna i zato što se bori protiv takva stava
većine ljudi.
Recenziju završavam Davininim riječima koje bi nam
svima mogle poslužiti kao vječna inspiracija i snaga:
Inspiracija svima. Hvala, mama Davina!
Pronađite vremena i svakako pročitajte ovu prekrasnu inspirativnu priču.
S.
Jednostavno i snažno :) Veselim se novim nostavcima! Keep it up
OdgovoriIzbrišiHvala od srca!
IzbrišiTrudim se da bude jednostavno, čitljivo i pristupačno svima, a opet dovoljno snažno da potakne ljude na čitanje. :)
Prekrasno si ovo napisala, toliko lijepih citata! Ne znam za druge, ali ja ju nakon ovog moram procitati!
OdgovoriIzbrišiHvala ti, od srca! :)
Izbriši