subota, 24. siječnja 2015.

Marijan Gubina: 260 dana

"Sve vas pozivam da, prije nego što nekoga osudite, prije nego nekome učinite loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, niti zbog nacionalizma, niti zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, niti čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim... NEMOJTE NI VI!", osnovna je poruka koju šalje autor ovog autobiografskog romana, 260 dana.
       
Snažan je utisak na mene ostavio gospodin Gubina kao gost emisije Nedjeljom u 2, Aleksandra Stankovića. Moram priznati da ranije nisam čula za gospodina Gubinu. Mene su, kao velikog pacifista, način na koji je ispričao svoju tragičnu životnu priču, njegova izrazita hrabrost i pozivanje na mir i ljubav, nakon svega što je proživio, potaknuli na razmišljanje. Naravno, odmah sam poželjela pročitati njegovu autobiografiju, 260 dana. Knjiga je poklon meni drage prijateljice i pročitala sam ju u jednom dahu. To je jedna od onih knjiga koju, kad ju počnete čitati, nećete ispustiti iz ruku.


Mjesto radnje: Dalj, istočna Slavonija. Vrijeme radnje: 1991.-1992.

Roman započinje detaljnim opisom provale četnika u kuću u kojoj je stanovao Marijan (kao desetogodišnji dječak), zajedno sa svojim roditeljima i tri sestre. Šesteročlana obitelj biva zarobljena i odvedena u "zatvor za Ustaše". Uz grube psovke, vrijeđanja, provokacije i batine, obitelj Gubina su zatočili u jednu mračnu prostoriju. Prostoriju bez prozora i mjesta za obavljanje nužde. Prostoriju u kojoj su ljudi ležali u vlastitim fekalijama. Posramljeni. Prestravljeni.

Nakon nekog vremena provedenog u zatvoru, obitelj Gubina (osim Marijanova oca kojeg su prisilili na težak fizički rad) puštaju kući. Marijan dobiva zadatak raditi za jednu srpsku obitelj. Obavlja teške fizičke poslove, ali se, kao pravo seosko dijete, snalazi.
"Bio sam sretan što je to moj prvi zadatak jer sam taj posao odrađivao i kod kuće, a najsretniji sam bio što sam ostao sam. Mogao sam nesmetano sanjariti o tome kako ću voziti motor, kako ćemo svi ići na kampiranje i pecanje...Sve će biti kao nekad."

Marijan Gubina kroz ovu autobiografsku priču opisuje svaki detalj pakla rata što ga je proživio. Biva teško pretučen od svojih vršnjaka, prisiljen je raditi teške fizičke poslove, slagati leševe, svjedok je silovanjima vlastite sestre...
"Malo je milijun godina da se netko oprosti s ljudima koje voli, a njoj su dali svega nekoliko minuta. Povučena za rame, krenula je sitnim koracima ka izlazu kuće...Svi smo neumorno plakali, no mama, koja je bila svjesna što će se njenoj djevojčici dogoditi, ona je umirala."

Koliki je pakao kroz koji je prolazio, dokazuje i to što Marijan u nekoliko navrata u romanu ponavlja kakav osjećaj budi u njemu ponovno prisjećanje na tragične događaje.
"Taj užasan jecaj i sada mi para misli, uzrokuje tjeskobu i nemir i ponovo budi onaj nelagodan osjećaj u mome tijelu. Po mome tijelu kao da gmižu veliki crvi, a moje lice kao da se koči. Ovo se učestalo događa dok pišem, dok ponovo prolazim davno potisnuto."

260 dana trajala je Marijanova agonija. Pored svega što je prošao, smogao je hrabrosti prenijeti na papir svoju tragičnu životnu priču. Zašto?
"Moja misija, kao i misija mnogih drugih u svijetu, jest okupiti ljude u mudrosti, odnosno potaknuti ih na realno razmišljanje; ujedinjeni ljudi s jednim zajedničkim ciljem - mir u svijetu. Nemoj čekati dobro, čini ga kako bi ti se isto što prije vratilo."


Završavam recenziju Marijanovim riječima: 
"Zato vas molim da u svakoj neprilici zapitate sami sebe je li vam uistinu toliko teško da se trebate predati. Roman 260 dana samo je jedna životna priča, samo je jedan od primjera da svaki pojedinac može nadvladati svaki životni problem.".

Duboko. Potresno. Snažno.

Nadam se da sam Vas potaknula na čitanje!

S.

2 komentara:

  1. Draga S,
    cestitke na otvorenom blogu - ne mogu zamisliti bolju osobu od tebe za vodenje recenzija o procitanim knjigama. Stvorena si za ovo!
    Biti cu tvoj vjeran pratitelj i sa radoscu cu ocekivati svaki tvoj osvrt i preporuku!
    Knjigu "260 dana" nisam imala priliku procitat, ali nadam se da cu uskoro to promijeniti i javiti se sa svojim dojmovima. Do tad jedan prigodan citat:

    "Knjiga je prijateljica duse" F.Lanza

    Zelim ti sto bolji pocetak :*

    B.

    OdgovoriIzbriši