James A. Levine: Plava bilježnica

James A. Levine započinje ovu potresnu priču posvetom: 

Djevojci u ružičastom sariju
s ukrasom duginih boja.
Stajala je
pred blistavoplavim kavezom.

Levine je ugledni američki liječnik i znanstvenik koji je, pri jednoj od humanitarnih misija UN-a, posjetio Indiju i sudjelovao kao istraživač. Ono s čime se susreo ondje, potaknulo ga je na pisanje ovog potresnog svjedočanstva.  

Ovo je priča o petnaestogodišnjoj djevojci Batuk koja radi kao prostitutka u Common Streetu u Mumbaiju. Ondje djecu prisiljenu na prostituiranje njihovi zlostavljači doslovno drže u kavezima. Batuk je jedna od te djece, zahvaljujući svom ocu koji ju je prodao dok je imala samo devet godina. Saznajemo kako Batuk voli pisati i svoje misli potajno zapisuje u plavu bilježnicu. 

Zovem se Batuk. Petnaestogodišnja sam djevojka smještena u kavezu na Common Streetu u Mumbaiju. Ovdje sam šest godina i blagoslovljna sam ljepotom i darom za pisanje. Moja ljepota dolazi iznutra. 

Razmišljam o svom fizičkom okruženju i nikako ne mogu shvatiti kako je moj otac dopustio da završim ovdje. Uza sve njegove priče, uza sav njegov neobuzdani smijeh, i uza svu njegovu vjeru u darežljivost moje sudbine, kako je mogao dopustiti da njegov srebrnooki leopard završi ovdje, položen na žrtveni oltar? 

Batuk u svojoj plavoj bilježnici opisuje sve - putovanje s ocem u Mumbai, prvo susretanje sa prostitucijom, silovanjem i nasiljem, kratak boravak u Sirotištu gdje ju njen "dodijeljeni" muž seksualno iskorištava, dolazak u Common Street, sva svoja razmišljanja i potresna svjedočanstva, sve ono što jedno dijete ne bi trebalo moći ni zamisliti, a kamoli iskusiti. Prostituiranje metaforički naziva "pečenjem kolača". 

 Iz djevojčice koja je u ovu kuću ušla prije samo dva dana kao pritiskom sklopke preobražena sam u novu Batuk. Ponekad vam se život promijeni u sekundi, a ponekad za takvu promjenu treba čitav životni vijek. U mom slučaju trebala su dva dana.

Sada sam opet sama. Nisam osjetila strah još od one noći kad sam upoznala svoje ujake, ali sada se taj osjećaj vratio. Ovime se plava bilježnica završava. 

Drugi dio romana nije zapisan u plavu bilježnicu, već na listove papira. Batuk napušta Common Street. Unajmljuje ju bogati poduzetnik za svog sina koji priređuje zabavu u hotelu Royal Imperial u Mumbaiju. Batuk daljnje događaje zapisuje na listove papira koje, zajedno sa svojom plavom bilježnicom, vješto skriva od pogleda drugih. 
Ovdje se također susreće sa teškim fizičkim nasiljem, seksualnim iskorištavanjem i zlostavljanjem, počevši od strane liječnika koji ju je došao pregledati do sina bogatog poduzetnika Iftikhara i njegovih prijatelja.  

Postoji neka osobita tišina koja nastupi kad netko izađe iz prostorije; zrak je tiši nakon što je ta osoba otišla nego što bi bio da uopće nisam bila tu. Sada je u zraku opipljiva tišina. Osluškujem je dok ležim na podu kupaonice i moj se um počinje isključivati dok u njega ulaze nasumične misli i boje.

To je filozofija jedne prostitutke. Ja sam ona koja jesam samo u ovom trenutku vremena; moja mi prošlost ne pritišće ramena, a moja budućnost je neodrediva i stoga ne može biti predmetom brige ili interesa. Ja nisam ništa drugo i ničeg drugog niti nema. 

Na kraju romana je pogovor napisan od strane autora, gdje objašnjava kako je nastala ova potresna priča o Batuk. Kao liječnik i znanstvenik na svojim se misijama diljem svijeta susretao sa najsiromašnijim i socijalno najugroženijim dijelom stanovništva. Svidjela mi se njegova poruka svijetu i želja da ovom pričom otvori oči mnogima. To mu je i uspjelo. 

Zaključio sam da su osmijeh, naklon glavom i stisak ruke najdublja i najuniverzalnija sredstva komunikacije među ljudima.

...postupno sam se počeo udaljavati od onog što sam napisao - kao da je Batuk dobila vlastiti glas a ja postao tek njezin predstavnik za odnose s javnošću. 

To je Batukin svijet i njezin glas - glas nade. 

Hrvatski izdavač knjige je Naklada Ljevak i može se nabaviti na svim kioscima po cijeni od 39,90 kn.

Sanja V.