Ivana Plechinger Kovačić: Ono što ostaje, uvijek ljubav je

Vjerojatno u normalnim okolnostima ne bih posegnula za ovim naslovom, ali budući da i sama prolazim kroz slične životne situacije u kojima se našla i sama autorica (bolest, gubitak voljenih osoba), ova knjiga bila mi je prava mala terapija.

U ovoj recenziji neću pisati o samoj autorici Ivani Plechinger Kovačić i njezinoj životnoj priči, mnogi blogeri već su uspješno pisali o tome. Pisat ću o osjećajima koje je ova knjiga probudila u meni. Uvijek sam i smatrala da nije toliko ni bitna radnja knjige, koliko emocija koju autor prenosi na čitatelja. Upravo u tome i jest ljepota pisanja. I čitanja.

Knjiga možda nekima na prvu zvuči depresivno, ali ona to doista nije. Upravo suprotno.
Divim se autoričinoj želji i volji da unatoč svim životnim tragedijama nastoji izvući najbolje iz svega. I sama nastojim zadržati svoju životnu radost (joie de vivre, rekli bi Francuzi), koju smatram da posjedujem, bez obzira na trenutne udarce koje mi život zadaje. U takvim trenucima svi mi trebali bismo pronaći svoj "ispušni ventil". Ja puno čitam i provodim vrijeme u prirodi. Na taj način pronalazim mir koji mi je sada prijeko potreban. Autorica je pisala, ne znajući da će to jednoga dana biti objavljeno i da ću ja danas pisati upravo o njoj. To mi daje inspiraciju i želju da možda i ja jednoga dana ostavim svoje srce na papiru. Upravo ovo je ono što najviše volim kod pisanja i čitanja. Prijenos inspiracije i ljubavi.

Ono što ostaje zaista...uvijek ljubav je!

Izvukla sam meni osobno najdraže misli iz knjige. Uživajte i zapamtite, odradili smo svoju šaku suza, pred nama je veća smija. :)

Od korica do korica (Sanja V.)